beats by dre cheap

KPJ i nacionalno pitanje


Jedan od najznačajnijih i najakutnijih neriješenih društvenopolitičkih problema u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca bilo je nacionalno pitanje. Velikosrpska buržoazija je pokazivala krajnju odlučnost da očuva svoju hegemoniju i centralističko uređenje i po cijenu upotrebe najdrastičnijih oblika prinude. Prinudom, međutim, nije bilo moguće otkloniti društvene proturječnosti koje su se formirale na tlu neriješenih nacionalnih problema. Nacionalni pokreti i zahtjevi za preuređenje državne zajednice jugoslavenskih naroda na osnovama federalizma primali su sve šire razmjere. Najsnažniji pokret razvio se u Hrvatskoj oko Hrvatske seljačke republikanske stranke. Njen otpor ubrzo je izazvao duboku političku krizu koju je, krajem 1924, režim velikosrpske buržoazije pokušao da otkloni zabranom ove masovne partije i hapšenjem njenih lidera. Nacionalni pokreti su se širili i jačali i među svim ostalim potlačenim nacijama.

KPJ je, stojeći na reformističkim pozicijama »čiste klasne borbe«, od početka ignorirala nacionalno pitanje. Njeni ideolozi su smatrali da ono nastaje isključivo na sukobima između nacionalnih buržoazija, da ga je mogućno riješiti demokratskim buržoaskim ustavom i da revolucionarni radnički pokret nema nekog šireg političkog interesa za takvo pitanje, da se njegovo rješenje može tražiti u okviru općeg zahtjeva za ostvarenje demokratskih prava i sloboda. Neadekvatnost i kontroverze u koncepcijama jugoslavenskih komunista bile su upravo u tome što su smatrali da u zemlji postoji revolucionarna situacija koja vodi revolucionarnoj akciji za rušenje vlasti buržoazije, dok su u isto vrijeme pozivali buržoasku vladu da ustavom riješi nacionalno pitanje.


Međutim, pod utjecajem sve oštrijih političkih borbi u kojima je nacionalno pitanje izbijalo u prvi plan, rukovodeći kadrovi u KPJ počeli su se ozbiljnije interesirati za problematiku nacionalnih odnosa u zemlji. Taj se interes manifestirao na Drugoj zemaljskoj konferenciji KPJ, maja 1923, koja se posebno bavila nacionalnim pitanjem. Tada su učinjeni i prvi značajni koraci u izgrađivanju stavova u toj oblasti: konačno je odbačeno ranije shvaćanje o »narodnom jedinstvu« u novoj državi i odlučeno da se otvori diskusija o nacionalnom pitanju Čiji rezultati treba da doprinesu utvrđivanju nacionalne politike Partije.

Tek su se tada jasnije pokazali različiti stavovi u KPJ prema nacionalnom pitanju. Na sljedećoj, Trećoj zemaljskoj konferenciji KPJ, januara 1924, došlo je do oštre konfrontacije tih stavova. Dok je desna struja i dalje zastupala do tada vladajuća gledišta u Partiji, ljevica je izložila nove poglede na nacionalno pitanje: da je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca mnogonacionalna država, da u njoj vlada sistem nacionalnog ugnjetavanja, da je i KPJ za državno jedinstvo jugoslavenskih naroda, ali ne na osnovama hegemonije jedne nacionalne buržoazije i centralizma, već na principu ravnopravnosti, odnosno na principu prava na samoopredjeljenje do odcjepljenja. Usvajanje ovih principa nalaže KPJ da djeluje tako da se borba radničke klase slije sa borbom ugnjetenih nacija. Drugim riječima, rješenje nacionalnog pitanja u Jugoslaviji sastavni je dio proleterske revolucije. Ovakav marksistički prilaz ljevice nacionalnom pitanju bio je na konferenciji prihvaćen.

Ipak, KPJ ni poslije ove konferencije nije u svom političkom programu dala realne i prihvatljive osnove na kojima bi vodila borbu za stvaranje jedinstvenog fronta radničke klase i ugnjetenih nacija u borbi za slamanje centralizma i hegemonije. U tom smislu osobito su negativno uticali rezultati diskusije vođene sredinom 1924. o nacionalnom pitanju u Jugoslaviji u posebnoj komisiji Kominterne. Usvajanjem stava ove komisije da se KPJ mora boriti za razbijanje državne zajednice jugoslavenskih naroda i za stvaranje samostalnih država, Partija se udaljila od težnji osnovnih narodnih masa svoje zemlje za preuređenjem njihove državne zajednice koju su prihvaćale kao najpovoljniji okvir svoje egzistencije i progresa.



Kaclerović Triša govori na prvomajskom izletu u Košutnjaku 1923.



Komunist, ilegalni organ KPJ je 1925. donio uvodnik o nacionalnom pitanju



Nacionalno pitanje je bilo predmet svestrane rasprave u KPJ, u vrijeme III zem. Konferencije



Novaković Kosta, član CK KPJ autor je poznatog rada ''Makedonija - Makedoncima''



Škofja Loka - Proslava 1. maja 1924.



Treći kongres KPJ, održan 1926. u Beču, donio je odluku da se Partija mora boritio protiv nacionalnog ugnjetavanja


_________________

Titovo doba
http://titovodoba.blogger.ba
23/02/2009 15:18