beats by dre cheap

Ka novom kursu

Otpor frakcijama koji je primio široke razmjere u redovima partijskog članstva KPJ nije bio motiviran samo težnjom da se okončaju frakcijske borbe i ozdravi stanje u rukovodstvu Partije. Taj je otpor manifestirao nastojanje sve brojnijih partijskih aktivista da se unesu bitne korekcije u njenu strategiju i taktiku, u oblike njene političke aktivnosti. Sve su jače dolazili do izražaja zahtjevi da se Partija oslobodi sektaštva, da napusti metode političkog rada po uskim i malobrojnim kružocima, da se odlučnije otvori prema radničkoj klasi, da se angažira u mobilizaciji najširih masa za političku borbu. Sazrijevalo je saznanje da jedino primjena takvih metoda rada može osigurati izrastanje KPJ u istinsku avangardu revolucionarnog radničkog pokreta.

Ovakvi zahtjevi logično su nastajali pod utjecajem promjena kroz koje je prolazio društveno-politički razvitak u zemlji. Privredna stabilizacija i izvjestan polet koji se osjećao nekoliko godina po stišavanju revolucionarne plime i otklanjanja posljedica rata ubrzo su bili zamijenjeni stagnacijom pa i prvim znacima privredne i političke krize. U Jugoslaviji je agrarna kriza nastupila već 1926, a u 1928. godini naišao je i val velike svjetske ekonomske krize. Pogoršanje i onako teškog položaja radničke klase, radnog seljaštva i drugih radnih slojeva podizalo je njihovu spremnost za političku borbu protiv reakcionarnog hegemonističkog i centralističkog sistema. Te promjene u političkom raspoloženju radnih masa najprije su osjetili oni partijski aktivisti koji su neposredno živjeli i djelovali među radnim ljudima. Otud nije slučajno da su zagrebački radnici-komunisti najsnažnije podržali zahtjeve o promjeni taktike i oblika političke aktivnosti — izložene u referatu Josipa Broza na Osmoj konferenciji svoje organizacije. Oni su dosljednost takvim stavovima potvrdili i u praksi, osobito u masovnim političkim demonstracijama zagrebačkog radništva juna 1928, u vrijeme akutne (političke krize koja je nastala poslije atentata na rukovodioce Hrvatske seljačke stranke u Narodnoj skupštini.

Međutim, do odlučne pobjede tog novog kursa u političkoj aktivnosti KPJ još nije došlo. Na Četvrtom kongresu Partije ostvareni su samo polovični rezultati. Frakcije u vrhovima bile su poražene i potisnute iz rukovodstva, ali kongres nije otvorio proces savlađivanja sektaštva; nije orijentirao Partiju na razbijanje uskih okvira političke aktivnosti, na organiziranje i predvođenje masovne političke borbe. Zbog toga će KPJ nespremna ući u novu etapu političkog razvitka u zemlji koja će početi kraljevim državnim udarom 6. januara 1929. i pretrpjeti udarce koji će zakočiti njen razvoj u sljedećim godinama.

Titovo doba
http://titovodoba.blogger.ba
09/03/2009 20:24